Proljeće je bilo 13. u Decembru više nego što je danas. Slušam kako kiša pljušti, ugodno bi bilo za zaspati uz knjigu, ali nije mi drago kad se sjetim da je proljeće. Moje najdraže godišnje doba. S prvim sunčanim jutrim budim se ranije, poletna i presretna zbog sunca, mogućnosti da sjedim vani, okrenuta suncu, dok se još čuje onaj jutarnji mir, budim se uz veliku šolju crne kave i laganu knjigu. Doslovno osjećam kako me ispunjava ta energija, želja, sreća, zadovoljstvo. Pa eto, hvala ti Proljeće što dolaziš poslije duge tmurne hladne sive uspavane zime. Kažu, po prirodi smo privrženi onom godišnjem dobu u kojem smo rođeni, možda i zbog toga. Slavim rođendan u po' proljeća. Idealno vrijeme, u većini slučajeva dan mogu provesti vani, u mlađim danima se i moglo slaviti navečer negdje na otvorenome. Obožavam proljeće! Prvi maslačci su obojili dan. Kako je jednostavno neuobičajeno lijep maslačak, i jedan od najdražih mi, iz razloga što će se prilagoditi bilo kojoj okolini, gdje ga staviš tu će rasti i obasjati sve. Mala sunca na zemlji.
Nema komentara:
Objavi komentar