nedjelja, 30. ožujka 2014.

Male stvari

"Početak svega je malen."   
"Početak je pola bitke."

Ovime ću početi današnji post. Došla sam s namjerom, voljom, potrebom i ogromnom željom da nešto napišem.
Najprije pripreme za rad - kava, keksi i milozvučna pozadina: Nature's Tranquility - Amazon Rainforest Suite






Danas sam vidjela proljeće. E to je ljubav. Kako objasniti osjećaje proljeća? Buđenje s osmijehom kad ugledam sunce kroz prozor i zastore. Ako imam sreće kao danas, neradni mi je dan, a to znači velika šolja kave (veća nego na slici), knjiga i lagano jutro vani, upijam sunčevu toplinu, slušam jutarnji mir, svježi zrak, nakratko sebi dopuštam ne misliti o svemu što me čeka toga dana, samo mir.

A poslije, dok je sunce još bilo više na istoku nego zapadu, i prije nego se maslačci počnu zatvarati, brala sam maslačak za med. Vrlo je ukusan, naravno i ljekovit.

Uglavnom, naučiti prepoznati male stvari, uživati u njima, podijeliti ih i biti zahvalan na malim stvarima nešto je na što sam ponosna. Nekad su one sve što ćemo imati. U nekom trenutku neće biti nikoga oko nas, neće biti prilike postići nešto veliko da bismo se osjećali ispunjenima, za takve trenutke stvorene su male stvari. 
Postojao je dan kad nisam imala nešto ili nekoga za utjehu, ohrabrenje, osmijeh, podršku, takav dan uči me vidjeti veliku sreću u malim stvarima. Koliko sunce može ugrijati hladne ruke od nervoze, koliko glazba može umiriti uznemireno srce, koliko knjiga može osvijetliti mračne misli, koliko osmijeha umiljato mače može izazvati...sve to ne znamo dok nam se ne dogodi. Važno je dopustiti svemu tome da nam priđe i učini svoje čudo. 


Tako se lako prepustiti nemiru, a zatim maštati o sreći. Čeznuti za njom. Pitati se gdje je. Zašto nas je napustila? A ona potiho odgovara: "Tu sam.". I da, uvijek je tu, samo što nerijetko tražimo samo ono što želimo vidjeti. Kao na primjer, kad tražim ključeve, samo gledam hoću li gdje ugledati taj ključ, a nikad ne razmišljam da tražim i privjesak na kojem je ključ, iako je on daleko uočljiviji sa svojim bojama. Tako je i sa srećom. Nije ona uvijek samo u onom obliku u kojem ju zamišljamo. Otvoriti se novim mogućnostima i prilikama, siguran je recept za pronaći veliku sreću u malim stvarima. Ili, još jedan primjer: kako sam bila nesigurna na početku ovog posta, prije prve rečenice. Nisam znala šta ću napisati, ali sam zamišljala nešto veliko. A sad, kad i sama pročitam sve što sam pisala, poslušam pjesme koje sam stavila, čini me sretnom jer sam uspjela napraviti nešto lijepo tako što sam dopustila da me obuzme sve to pozitivno od ovoga dana, a još sam sretnija jer sam to podijelila s tobom, dragi moj čitatelju i čitateljice. Hvala Ti.
Završit ću citatom:
"Tisuće svijeća se mogu zapaliti od jedne, a život te svijeće se neće umanjiti. Sreća nikad nije umanjena kad je podijeljena s drugima."

4 komentara:

  1. prije sam mislila da se med može samo praviti od maslačka, ništa pčele i to :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. prije sam mislila da med dolazi samo iz košnica, kao gotov proizvod, dok se nisam našla na poljani sa pčelama, kao u ringu, tko će prije do kojeg cvijeta :D

      Izbriši
  2. Obozavam onaj stih od Elementala :) Cim neko spomene sunce, ja krenem da pevam tu pesmu!

    OdgovoriIzbriši